DORF NA LIDRANU

Zahvaljujemo Petri i Ivani…Razgovor s Tonijem Šarićem vodila je Petra Dajak, učenica 8.a razreda Osnovne škole Ivana Mažuranića iz Vinkovaca. Petra je s mentoricom Ivanom Šego s ovim intervjuom sudjelovala u ovogodišnjoj državnoj Smotri LiDraNo u Vodicama

U nastavku pročitajte integralni tekst razgovora…

Vinkovci, grad bogat festivalima

DORF 

Iako su Vinkovci mali grad, imaju puno svojih festivala s dugogodišnjom tradicijom. Domaćin  su Festivala dokumentarnog rock filma nazvanog DORF koji se održava od 2007. godine. Vinkovčanin Toni Šarić, predsjednik Udruge ljubitelja filma RARE, neumorno organizira taj festival. Kako bismo približili mladima ovaj festival i zainteresirali ih za njega, razgovarala sam sa Tonijem o DORF-u.

„Mali prozor u svijet“

Petra: Toni, kada i kako ste dobili ideju za organizaciju DORF-a?

Toni: Dakle, te 2006. godine nije bilo nekih sadržaja koji bi bili uzbudljivi i inspirativni pa smo se nas nekoliko organizirali i vrlo hrabro pokrenuli festival. Mislili smo prvo raditi samo reviju, u to vrijeme su glazbeni dokumentarci bili nešto novo i na veliku radost svih zaljubljenika u glazbu, počeli su se pojavljivati odlični filmovi o zanimljivim autorima i bendovima. Zato se udruga i zove RARE –  Radimo Reviju. Na nagovor starije ekipe napravio sam ipak 4 dana programa i to se održalo do danas. Kao neki koncept u kojem uz projekcije imamo i popratni, OFF DORF, program u kojem predstavljamo zanimljive autorice i autore plakata, stripova, knjiga, glazbe i, također, zaljubljenike u pop-kulturu u najširem smislu.

Petra: Vinkovčani se rado sjete vaših rock svirki u bandu The Knuckleheadsima. Je li i otuda ljubav prema rock and rollu?

Toni:  Da, sve je počelo kad sam bio 7. razred. Tada je u Vinkovcima bio Omladinski klub gdje se održavala nevjerojatno zanimljiva izložba Salon stripa, na kojoj sam prvi put uživo vidio stripove, upoznao se s tom čarolijom. Te sam godine postao svjestan i prilično zanimljive vinkovačke povijesti, od Matakovića, Majki i svih ostalih cool likova koji su postavili temelje. Te godine sam prvi put na TV vidio i Monty Pythone, počeo kupovati ploče i gledao prvi koncert u životu (EKV-a). Uglavnom, nije bilo nazad. Strast nije oslabila niti malo i dalje žednog uha osluškujem što slušaju i rade mlađe generacije, a zahvaljujući internetu moja je kolekcija popunila sve rupe, otkrio sam toliko uzbudljive i moćne stvari. Sviranje je trajalo 3 godine, svirao sam bubnjeve i uživao u tome. Kad mi se rodila kćerka, počeo je i DORF i više nisam svirao.

Inače, bilo nas je malo i bili smo okupljeni oko Marka Šošića. Njegov se pas zvao DORF. Dok smo tražili ime i bezuspješno zapisivali prijedloge, odjednom je došao u sobu pas. Zaista, spasio nas je za naziv festivala. Tu su bili još Goran Čelig, Hrvoje Vulić i Viktor Lukačević te Danijela Šarić. Poslije nam se priključio i Filip Meštrović. On je bio vrlo aktivan, snimio je i kratki film o Punčkama. Nažalost, više nije u Hrvatskoj, ali se drži uz nas i dalje. Martin Peranović je dizajner već nekoliko godina.

 

Petra: Gdje ste i kako organizirali DORF u samim početcima?

Toni: U početku smo radili u ožujku, uvijek se nadovezivali na Zagreb Dox i tako smo gurali dulje vrijeme, a projekcije su bile u Gradskom kazalištu Joze Ivakića u Vinkovcima. Posljednjih smo se pomaknuli u ljeto, na otvorenom smo u Lapidariju Gradskog muzeja Vinkovci, što se pokazalo odličnim. Tamo radimo i Antičke filmske večeri. Osobno mislim kako je to najintimniji i najbolji prostor u gradu za ovakve sadržaje.

Petra: Koje biste dokumentarne filmove izdvojili kao Vama najdraže?

Toni: Imamo 2 selekcije, Regionalnu i međunarodnu Tajnu povijest rocka. Popis i svi održani programi navedeni su na www.filmfestivaldorf.com. Osobno sam najviše uživao u projekcijama filmova (jedini smo u HR prikazali oba filma) o sastavu Morphine, čak je autor Mark Shuman bio naš gost. Možda mi je najdraži film Kad Miki kaže da se boji autorice Ines Pletikos koja je vješto ispričala priču o kultnom sastavu Azra i frontmenu kroz likove iz tih genijalnih pjesama. Također sam uživao u druženjima s autorima Don Letts i Vincent Moon koji su bili s nama.

RARE i projekti udruge

Petra: Čime ste se sve bavili u udruzi RARE?

Toni: To mi je promijenilo život, sigurno je najbolje što sam u slobodno vrijeme radio. Proveli smo puno projekata, velike i važne edukacije i sad smo malo stali, ali ćemo nastaviti. Upravo smo postali članovi Međunarodne asocijacije Festivala glazbenih dokumentaraca MFFN, kao 10. festival, što je veliko priznanje i sigurno ćemo nastaviti s projektima.

Petra: Uspješno ste provodili i projekt EDIT. S kime ste sve i kako surađivali?

Toni: Edukacije i treninge smo pokrenuli kad smo uočili koliko je tehnologija napredovala  i kako je tada naš obrazovni sustav bio u promjenama.

Uglavnom su bile suradnje s osnovnim školama, sve te filmiće možete pronaći na našem Youtube kanalu. Cilj je bio proširiti bazu ljubitelja filma, naći neke nove zainteresirane za stvaranje. Uz pomoć Ministarstva, HAVC-a i drugih institucija imali smo solidne akcije.

Teško je imati povremene akcije. Medijski bi sadržaji trebali biti više zastupljeni u obrazovnim programima i kurikulima pa bi bilo i više rezultata. Najčešće se sve  na entuzijazam učitelja pa smo mi pokušali biti vjetar u leđa. Zahvaljujem i ovom prigodom svima i molim vas učenike da ih tražite što više Pop kulture i audiovizualnih sadržaja, na obostrano zadovoljstvo.

Petra: Koja je ciljana publika DORF-a i je li se brojnost publike izmjenjivala kroz godine?

Toni: Mi nismo išli na komercijalne sadržaje, svjesno. Odluka je bila da ne prikazujemo filmove o Toši Proeskom, Plavom Orkestru i sl. Pa smo automatski imali manji broj zainteresiranih, što je isto uredu. Pokrivamo manje poznate priče o autorima koji su utjecali na sve nas i tolike druge, a koji možda nisu dobili dovoljno svjetla medija. Publika je vjerna i imamo dobar odnos. DORF je naša mala svečanost i trudimo se, svatko na svoj način, doprinijeti da se vidimo i sljedeće godine. Uživo.

Jedini u regiji

Petra: Jeste li zadovoljni priznavanjem DORF-a i na međunarodnoj razini kroz sve ove godine?

Toni: Sigurno. Nažalost, jedini smo i nemamo neku konkurenciju, a toliko je puno dobrih glazbenih dokumentaraca da bismo mogli raditi festival svaki mjesec. Imali smo odlične suradnje s festivalima u Srbiji, Makedoniji, Sloveniji, Austriji.

Petra: Osim što se festival održava u Vinkovcima, održava li se u još nekim gradovima?

Toni: Odmah nakon prvog počeli su nas zvati i zanimati se. Bilo je to nešto novo tada i nije bilo tako lako doći do tih filmova. Uglavnom, do danas smo bili u 87 gradova u 6 zemalja, s repriznim programom, a u nekim gradovima budemo svake godine. Imali smo nekoliko izdanja koja su se istovremeno održavala u Vinkovcima i Rijeci pa onda Primoštenu. Ali uvijek je bio program u Vinkovcima gdje je sve započelo. Trenutno radimo redovne mjesečne projekcije srijedom u Zagrebu, u klubu Dva Osam (nekadašnja Jabuka).

 

Antičke večeri, kvizovi, izložbe, promocije knjiga, koncerti

Petra: Kako Gradski muzej provodi Antičke večeri u sklopu DORF-a?

Toni: Moja je ideja bila da promoviramo bogatu baštinu grada Vinkovaca u suradnji s Muzejom. Gledanje dobrih filmova o povijesti u lapidariju je uvijek dobar osjećaj. Izdvojio bih film o velikom šahistu Bobbyu Fisheru i o kultnom radiju VFM.

Petra: Festival DORF je bogat i popratnim sadržajima. Koji su to sve sadržaji bili?

Toni: Sve što ima veze s filmom, film je ustvari predjelo. OFF DORF je meni uvijek bio važniji.

Tu smo imali priliku upoznati sjajne autore i posebno sam ponosan na taj veliki broj kreativaca koji su došli u Vinkovce na naš poziv. Izložbe plakata, stripova, promocije knjiga, koncerti, tribine i radionice, sve je to važno za DORF.

Petra: Možete li nam nabrojati nekoliko poznatih osoba iz javnoga života na DORF-u?

Toni: Krenut ću iz filmskog svijeta, članovi žirija bili su Dalibor Matanić i Igor Mirković.  Svakako je najvažniji bio veliki Arsen Dedić koji je predstavio svoju knjigu i održao kraći koncert u Galeriji 2008. godine. Izveo je samo 6 pjesama, ali svi, koji su bili tamo, emotivno su ga doživjeli. Osobno, puno mi znači podrška Marka Brecelja, velikog slovenskog autora, koji je bio više puta s nama. Veliki Don Letts, jedan od najvažnijih živućih autora glazbenih dokumentaraca i spotova, kao naš Radislav Jovanov Gonzo, koji je snimio preko 400 spotova. Gonzo je dobio nagradu za životno djelo i uvijek nam rado pomaže.

Petra: Kome sve dodjeljujete nagrade na DORF-u i kakve?

Toni: Svake godine dodjeljujemo posebne nagrade, za životno djelo i doprinos undergroundu kako bismo se zahvalili svim tim velikanima za energiju koju su nam prenijeli. Nagrade su unikatne i od srca. Inače, nagradu za najbolji film dajemo samo u regionalnoj konkurenciji. Imali smo i 6 godina nagradu za najbolji scenarij novog glazbenog dokumentarca. Ostvarili smo ju u suradnji s Klasik TV-om, skromnu financijsku, ali smo pomogli mnogima da izguraju svoju priču.

Petra: Što očekujete od DORF-a u budućnosti?

Toni: Idemo i dalje, naravno. Prvih 15 godina smo izgurali, sad su promijenjene okolnosti i krećemo od nule. Sljedeći DORF bi trebao biti opet u drugoj polovici kolovoza, u lapidariju Vinkovačkog Muzeja.